U prvoj priči govorit ću o nastanku modnog priloga za OK! magazin za broj 155, Prosinac 2004. Na sastanku kolegija raspravljali smo koja bi modna tema bila najpogodnija za početak zime. Teme za modu nekad mogu biti odjevni predmeti, određena boja , zatim odjeća za određenu namjenu ( škola, disco, party itd. ) i slično. Odlučeno je da idemo sa zimskim jaknama. Na papiru smo napravili skicu kako bi to trebalo izgledati i koja forma bi bila najprimjerenija za prezentaciju te teme.

Odlučili smo se za jednu veliku fotografiju djevojke u traper zimskoj jakni s krznom jer smo to ocijenili kao najmodernije i najatraktivnije u tom momentu. Ostale jakne snimit ću same, a složit ćemo ih na drugoj strani priloga. Glavni urednik je ocijenio da su dvije strane dovoljan prostor za tu temu. S obzirom da dolazi zima, odlučili smo da u sve to na neki način ukomponiramo snijeg. Najveći problem u tom trenutku koji je trebalo riješiti je vrlo banalna činjenica da snijega nema i da ga prema prognozama neće ni biti. Odlučio sam se za snimanje u studiju s umjetnim snijegom. Snimanje obično traje nekoliko sati, ovisno o količini i kompliciranosti posla. U ovom slučaju trebao sam snimiti devet jakni ( to se napravi dok se djevojka šminka i priprema ) i jednu fotku sa snijegom. Fotku trebam snimiti tako da se što lakše ukomponira u stranice. To je prioritet. Također u teenagerskim novinama postoje još neki zadani parametri kojih se moram pridržavati ( npr. način na koji se djevojka smije , pogled, poza itd. ). Izbor manekenke za određeni posao je izuzetno važan. Pogotovo u slučaju kad je riječ o vrlo mladim djevojkama, 13-17 godina, bez iskustva. Također, tu je i psihološki pristup . Djevojka se ne smije osjećati preplašeno ili sputano i cijelo snimanje mora biti što je moguće opuštenije. Snimam na pozadini u boji. Sve manipulacije boja rade se kasnije tako da nije pretjerano bitno kojoj. Kadar koji ću koristiti u prvom redu mora biti funkcionalan. Bitno je da dobijem ono što ću kasnije najlakše ukomponirati u zadanu temu , a ne fotku koja će biti lijepa sama po sebi. Treba mi dakle sirovi materijal. Oko fotografija uvijek ostavim više prostora nego što mi stvarno treba tako da se fotografija može cropati po želji. Rasvjeta koju sam koristio za ovu fotografiju su flash multiblitz reflektori ( 4 komada ). Prvi glavni flash postavljen je frontalno na djevojku. Drugi je upotrebljen kao lagana kontra na jedno rame i dio kose. Na fotografiji ga je skoro nemoguće detektirati, ali njegova svrha je da osvijetli pahuljice sa strane malo odostraga i učini ih uočljivijim na pozadini. Treći i četvrti flash postavljeni su iza djevojke sa svake strane, okrenuti prema pozadini ( inače može i jedan ali zbog snijega mi je trebala uravnotežena boja pozadine što je lakše postići sa 2 flasha ). U principu je najbolje djevojku što je više moguće udaljiti od pozadine ali vlo često je to ograničeno veličinom studija. Snijeg je umjetni koji se koristi u filmskim produkcijama za pahuljice. Postoji puno vrsta umjetnog snijega ( pahuljice, pjena za velike površine, sitni kristalni za posipavanje predmeta itd . ) Snijeg treba baciti sa ljestava malo iza djevojke, da ne pada ispred lica. Ispucao sam nekoliko filmova .Uglavnom snimam dok ne budem siguran da sam dobio što sam htio. Kao preview može se opaliti par fotki na digitalno ili polaroid ( osobno to činim vrlo rijetko, ali bih ipak savjetovao da se to učini). Završio sam snimanje i razvio fotografije.Sve je ispalo super. U ovom trenutku u rukama imam sirovi materijal.

Izabirem fotografiju za koju mi se čini da najbolje odgovara zamišljenom i nosim je na postprodukciju. Postprodukcija je nezaobilazni dio svakog ozbiljnog priloga u novinama. Izabrana fotografija se prvo skenira, a nakon skeniranja ide obrada fotografije. S osobom koja će obrađivati fotografiju dogovorio sam što je sve potrebno. U konkretnom slučaju obrada lica ( koža, oči, zubi ), retuširanje svih anomalija ( npr. ako je neka pahuljica zalutala na lice, prištići ako ih ima, odbjegli pramenovi kose, korekcija boja…). Pozadina se zatim selektira i mijenja u odgovarajuću boju, dakle nebesko plavu, a zajedno smo odlučili i dodati oblake na nebo. Sve se to kloniranjem i drugim postupcima proširuje do željenih dimenzija .Ponovno se sve to radi veće nego što je potrebno da bi se u prelomu moglo cropati po volji.

Na ostalim jaknama radi se korekcija boja i izrezuje ih se iz pozadine. Tajna svake dobre obrade fotografije je to da je sama obrada što manje uočljiva na završnom proizvodu. To sve zatim ide grafičkoj urednici koji radi prelom stranice prema već prije dogovorenoj skici, umeće naslove, tekst, efekte itd.

S amaterskog stajališta snimanje na ovaj način je nemoguće jer svaki ovakav prilog košta otprilike kao manji aparat. Za to postoji budžet koji varira s obzirom na broj suradnika i specifične troškove. tehnički dio :

mamiya RB67

objektiv 180 mm

1/60 sec

f11

4 multibltz flasha

kodakVS 100 diapozitiv 6x7cm

Autor: Dean Bertoncelj