Severina – Foto reportaža
Autor: Dean Bertoncelj – bertys30
Prva asocijacija kad se spomenu snimanja profesionalnih fotografija u studiju sigurno su poznate osobe. U svojoj karijeri upoznao sam i snimao veliku većinu poznatih «estradnih» hrvatskih zvijezda. Kao i kod «normalnih» ljudi, i njih ima svakakvih, od super pristupačnih preko strogo profesionalnih do prepotentnih i arogantnih. Za ovu priliku izabrao sam fotosession sa Severinom. Svakoga zanima kako izgleda snimanje sa Severinom kao modelom.
Prvi put sam je fotkao kad je debitirala na Zagrebačkom festivalu početkom 90-ih kao potpuno nepoznatu curu. Od tada imali smo nekoliko sessiona u studiju od kojih je ovaj o kojem pišem bio najzanimljiviji.
Bilo je to u vrijeme velikog hita «Djevojka sa sela». Tada je već bila velika zvijezda i do nje nije bilo više tako lako doći. Također, ona spada u onu kategoriju estradnih zvijezda koje sve rade preko menadžera tako da je ponekad muka doći do nje i dogovoriti nekoliko sati za fotkanje. Kad sam ju konačno dobio, odlučio sam to iskoristiti što je više moguće i snimiti fotke za OK!, intervju i poster te Globusov prilog TV-best.
Kad pitaš urednika u Globusu kakve bi fotke htio, dobit ćeš uvijek sličan odgovor «daj da to bude seksi, da se vidi što više»… Osobno sam htio napraviti nešto što bi imalo veze s tim «djevojka sa sela» imidžom… Preko telefona sam je uspio nagovoriti da donese odjeću koju je koristila u spotu. Dogovorili smo se da dođe u studio u 19 sati. Problem s poznatima uvijek će biti isti. Što se kasnije dogovorite, to će više kasniti i imati manje vremena, jer već kasne na obavezu poslije. Iskustvo te nauči da to očekuješ i budeš što spremniji.
Snimanje na nekoj smeđoj ili bijeloj pozadini mi se činilo malo tanko i htio sam dobiti nešto više. Znao sam kako će izgledati odjeća (spot se već vrtio na tv) i lišće mi se učinilo kao zgodno studijsko rješenje. Napominjem da govorimo o vremenima gdje upotreba PS-a baš i nije bila na današnjoj razini i stvari su se rješavale ručno. Dakle, popodne, ne budi lijen, krenuo sam u berbu lišća. Snimanje je bilo u kasnu jesen (inače ništa od svega toga).
Napunio sam dvije vreće lijepim velikim listovima, uz sažaljive poglede prolaznika. Oko 18 sati istresao sam to u studio, razapeo lijepu veliku plahtu (čija je sudbina do ovog teksta potpuno nepoznata mojoj supruzi ) i krenuo lijepiti list po list. Malo sam se preračunao u vremenu jer mi je za jednu površinu trebalo više od sata, ali i ona je kasnila tako da je sve bilo pod kontrolom. Ostatak lišća razbacao sam po podu ispred pozadine. Donio sam i nešto voća, zlu ne trebalo.
Seve se pojavila oko 19.45 i prve riječi su joj bile: “Bok, čuj oprosti što kasnim, ali čitav dan mi je ludnica. Molim te ako možemo biti što brži imam još………» (zaboravio sam točno što, ali to je otprilike bilo to). Ona je srećom od onih zvijezda koje imaju svoju ekipu tako da je na snimanje došla našminkana i frizirana. Brzo smo prešli na posao. Kad radiš s nekim njenog kalibra važno je da kroz neki razgovor ili atmosferu uživiš tu osobu što je više moguće. Što se ona više uživi, imaš veću mogućnost dobrih fotki. Nju se nema šta puno namještati i popravljati, dovoljno je iskusna i prošla je puno snimanja, tu je najvažniji «feeling». Zeka oko tog lišća je išla dosta dobro, ubacili smo malo i jabuku u priču i – rezultat su ove fotografije.
Snimano je s jednim “multiblitz flashem” postavljenim malo sa strane. Drugi flash pokušao sam postaviti tako da malo dosvjetljava pozadinu, ali tu je došlo do problema jer nisam mogao dovoljno odmaknuti Seve od pozadine, tako da sam ga koristo samo djelomično. Nakon 4-5 ispucanih filmova Seve je već postala nervozna. Onda obično ide ono: «Ma super je to, sigurno imaš puno dobrih fotki, jel da da je dosta?». Kad krenu s tim ne možeš ih više dugo zadržati. Napraviš još brzo glavne stvari koje si zamislio i to je to. Jer na kraju što ona ode zadovoljnija sa snimanja, lakše ćeš je dobiti drugi put.
I na kraju bih se samo još osvrnuo na kompromise koje je svaki profić prisiljen prihvatiti. Fotografije se snimaju za potrebe nekih novina i dosta je nebitno što fotić misli koja bi fotka trebala ići. Ide ono što je dobro uredniku i što će prodati te novine. Tako je na naslovnu TV-besta išla ova fotografija uz komentar: “Ova nam super paše, dekolte se fino vidi, na sredini strane, ma to je super!». Privatno imam jedno 15 fotki s tog snimanja koje su mnogo bolje. Kad snimate nešto za sebe, radite kako vam odgovara i odgovarate samo sebi. Isto tako možete i ne snimiti ništa, bit će bolje drugi put. Kad radite naručeni posao, nema prava na pogrešku i morate se prilagoditi tome što određeni urednik želi.
